Prašina sa kofera Đorđe ili Jarilo: Večita borba dva ratnika (nadesłał Jarosław Ornicz)

Prašina sa kofera Đorđe ili Jarilo: Večita borba dva ratnika

jariloidjordjeW świecie słowiańskim pojawia się coraz więcej bardzo ciekawych blogów, które dziwnym trafem wszystkie prawią to samo. A ponieważ owo prawienie w wielu krajach na raz i w jednym czasie nie jest w żaden sposób przez nikogo uzgadniane to znaczy że po prostu Prawi się tam Prawdę.

Oto jeden z nich i artykuł poświęcony Świętemu Jerzemu jako katolickiemu następcy Gromowładcy walczącego ze Żmijem.

Jedna od mojih prvih reportaža (ako ne i prva prava priča) za dnevni list “Politika” u poznu jesen 2000. bila je o javnom kupatilu “Dunav”. Kupatilo u ulici Cara Dušana broj 45 odavno ne radi. Te 2000. godine kad se ja odlučih da napišem koji redak o njemu još je kupatilo i radilo i imalo posetioce. Stare Beograđane kojima je crkao bojler ili nestala struja. Ako se dobro sećam, kupanje je koštalo 20 dinara.

Tek što su obnovili kupaonice, kade, tuševe… Oči su bolele od beline. Ali sapuni su svakodnevno nestajali. I stalci za sapune. I toalet papiri. Srpska posla. Nisu trajali ni nedelju dana.

Ulica Cara Dušana na Dorćolu, naslikao Karl Gebel oko 1860.

Obišla sam, sećam se, sve one kupaonice nekadašnjeg kupatila braće Krsmanović, kako se kupatilo zvalo s početka 20. veka. Videh nekadašnji hamam turski. Jer, eto, u toj ulici svoj han i karavansaraj imao je i veliki vezir Mehmed paša Sokolović. Ali, odavno ga srušiše.

Dorćol

Čak i da pod stare dane počnem da se bavim arheologijom ne verujem da bih uspela da nađem bilo šta što je podsećalo na stari Dorćol i tu raskrsnicu četiri puta… Zato pokušaću da se prisetim razgovora sa čovekom koji me je davno proveo javnim kupatilom.

Ritualno kupanje Roma

A zašto se prisećam baš danas? Zato što mi je tada ispričano da su nekad u njega svraćali Romi da se za Đurđevdan okupaju. Ritualno kupanje u biljkama u sred Beograda.

Dorćol, Jevrejska ulica

Zamislite to? Savršeno! Kupatilo “Dunav” se prvi put pominje 1863. godine, a već 1880. je rekonstruisano kada su ga otkupila braća Krsmanović. U to vreme, Beograd je bio velegrad i ritualno kupanje nije bilo lako izvesti za veliki praznik i pozdrav proleću. Zato, ovo kupatilo je bilo idealno za tako nešto.

Opet, nije svaka kuća imala kupatilo. Javno kupatilo nam je ostalo u amanet. Ali eto, nismo ni jedno sačuvali.

Romi i Beograđani koji su proslavljali Đuđevdan ne samo kao slavu, već i kao pozdrav proleću dolazili su u “Dunav” na ritualna kupanja. Romi slave Đurđevdan, jer od tada, smatra se, nema više zime. Sve je tad mirisalo na đurđevo cveće. Jer važno je bilo umiti se, okupati se, prizvati zdravlje, ljubav i berićet u život.

Običaji na Svetog Đorđa

Jarilo

Pleli su se venci, krstovi koji su se kasnije stavljali na ulazna vrata, a u vodi “obogaćenoj” biljem i čuvarkućom umivale su se devojke. Ponegde iscrtavali su se magični krugovi, brazde oko kuća i terale veštice. Dozivali momci. Prizivalo zdravlje. Slavio se Jarilo. Pre Đorđa. Samo su njih dvojica zamenili uloge kada je na mesto stare vere došlo hrišćanstvo. Ne treba zanemariti činjenicu da ona aždaja u priči o Svetom Đorđu upravo predstavlja tu staru veru na čije je mesto došao krst. O običajima ću pisati nešto niže.

Đurđevi stupovi

 

A da Sveti Georgije (ili Jarilo) ima duboke korene u našoj istorijskoj i religijskoj svesti, pokazuje i legenda koja kaže da je on bio zaštitnik Nemanjića, pa kada je Stefan Nemanja dospeo pećine u koju su ga zatočila braća, on se molio upravo Svetom Georgiju. I kako to biva, u znak zahvalnosti, nikao je manastir Đurđevi stupovi iznad nekadašnje prestonice Rasa. U blizini reke Raške su ostaci pećinskog manastira gde je nekad zatočen bio Stefan Nemanja.

Priča o junaku i aždaji

Đerzelez Alija

Da li treba da napomenem da sem one standardne legende, Srbi imaju svoju priču o junaku i aždaji? Onu gde aždaja iz okoline Peštera, tačnije jezera, gde i danas stoje ostaci Trojan grada, uzima devojke device i odvodi ih? I gde dolazi ratnik koji oslobađa ćerku gospodara grada, ubija aždaju i vraća devojku ocu? Smatra se da na Koštanom polju počivaju ostaci opasne aždaje koju je, prema predanju, ubio Sveti Đorđe. Ili Đerzelez Alija. Ne treba da čudi što muslimani takođe slave ovaj praznik.

azdaha

 

Ali nije tu kraj. Priča kaže da kad je aždaha umirala, kako je padala svaki kraj je dobijao ime. Tamo gde se braćaknula, tamo je selo Braćak, opružila se kod sela Pružanj, repom je oknjila šumu u Krnjoj Jeli. Kako je padala, zanjihala se planina Ninaja. Kod Živalića aždaja je bila živa još, kod Vučinića se vukla, a najviše je njene krvi isteklo kod Točilova. Kosti ostadoše gde napomenuh malo pre. U Koštanom polju.

Ala i devojka

Prva aždajina glava nađena je u Čukotama gde su je meštani čukali. Druga glava obaljena ostala je kod Baljena, a rep kao gujin nađoše Gujići.

 

czytaj więcej: http://www.rokselana.com/dorde-ili-jarilo-vecita-borba-dva-ratnika/

Podziel się!